Kao što je poznato, voda predstavlja dragocenu supstancu koja u prirodi služi za održavanje celokupnog života. Podela voda, uopšte, može se izvršiti na više načina:
Atmosferska voda, koja dospeva na zemlju padavinama (kiša, sneg, grad, magla) je najčistija prirodna voda, ali i ona, pored apsorbovanih gasova iz vazduha (kiseonika, azota i ugljen-dioksida) sadrži organske i neorganske materije, čija količina i sastav zavise od okolne atmosfere. U okolinu naselja i industrijskih centara u atmosferskim padavinama nalaze se sumpor-vodonik, SO2, SO3, čestice prašine, čađi i dr. U blizini mora u atmosferskoj vodi nalazi se i nešto rastvorenog natrijum-hlorida. Ukupan sadržaj soli u atmosferskoj vodi, u nenaseljenim oblastima, kao i u krajevima bez termoelektrana ili velikih industrijskih postrojenja, ne prelazi vrednost 3-5 mg/l. Atmosferska voda u blizini velikih naselja i (ili) velikih industrijskih ili termoenergetskih postrojenja sa značajnom emisijom gasovitih materija dostiže vrednost ukupnog sadržaja soli i od 50 mg/l. Veoma je meka i po svojim karakteristikama je slična destilovanoj vodi.
Površinske vode (reke, jezera, mora, bare) sadrže pretežno nerastvorene mehaničke nečistoće organskog i neorganskog porekla i nešto rastvorenih soli (sa izuzetkom morske vode). Osobine površinskih voda zavise prvenstveno od toga da li su stajaće, tekuće ili morske. Posebno, stajaće (jezerske i barske) vode mogu imati kiseli karakter usled gasova i kiselina nastalih raspadanjem biljaka i ostataka živih organizama. Osobine površinskih voda određene su vrstom tla kao i količinom i osobinama podzemnih i atmosferskih voda, kao i otpadnih (industrijksih i komunalnih) voda. Kako se količina površinskih voda (reka i jezera u prvom redu) menja tokom godine u znatnim granicama (period topljenja snega, period učestalih padavina i dr.) menjaju se i njene osobine. Rečne vode sadrže relativno malu količinu rastvorenih soli - najviše od 500 do 600 mg/l, dok vode mora i okeana sadrže znatno više- približno 35 g/l./p>
Podzemne vode nastaju poniranjem atmosferskih i površinskih voda kroz tlo, pri čemu se, prolazeći kroz različite slojeve zemljine kore, prečišćavaju od mehaničkih primesa, ali pri tom rastvaraju niz soli. Lako rastvorljive soli, kao što su natrijum-hlorid (NaCl), natrijum-sulfat (Na2SO4), magnezijum-sulfat (MgSO4) i dr. se tom prilikom direktno rastvaraju. Teško rastvorljive soli, kao što su karbonati magnezijuma, kalcijuma i gvožđa (MgCO3, CaCO3, FeCO3) rastvaraju se zahvaljujući prisustvu ugljen-dioksida (CO2) u vodi. Kao rezultat ovih reakcija obrazuju se bikarbonati Ca, Mg, Fe, disocirani na katjone Ca2+, Mg2+ i Fe2+ i anjone HCO3-. Prisustvo rastvorenih silikata u vodi posledica je dugotrajnog delovanja vode na silikate i alumino-silikate (granit, kvarc i dr.) u prisustvu organskih kiselina. Ukupan sadržaj soli dostiže vrednosti 1500-2000 mg/l.
Dozvoljeno je preuzimanje ovog i drugih materijala sa Web sajta, pod uslovom
da SrpskaVoda.com navedete kao izvor.